Izložba fotografija Aleksandra Bonačića 'Sfingina sjećanja'

Grad Zadar u povodu obilježavanja Dana grada Zadra i blagdana sv. Krševana, a u suradnji s Arheološkim muzejom Zadar, priređuje izložbu kojom se kroz fotografski ciklus autora Bonačića reinterpretira vrijeme kada je nastala zadarska sfinga te legende vezane uz nju.

Tajanstvena zadarska ljepotica već čitavo stoljeće čuva obalu Brodarice pogleda uprtog prema Gradu. Ugniježđena u zelenilo današnjeg perivoja, sfinga čuva tajne ovog prostora i sjećanje na obitelj koja ju je izgradila. Zadarska sfinga, ambijent u kojem se nalazi, te mnogi drugi sačuvani spomenici kulturne baštine u Zadru svoj nastanak ili stanje sačuvanosti duguju zadarskom konzervatoru i umjetniku Giovanniju Smirichu. Ovaj istaknuti likovni umjetnik ostavio je veliki trag na kulturnom životu Zadra na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, djelujući kao slikar, muzealac i konzervator. Po završetku studija slikarstva u Italiji vratio se u Zadar i radio kao učitelj crtanja, a pedagoški rad napustio je kada je od Bečke uprave imenovan za konzervatora, a kasnije i ravnatelja muzeja u crkvi sv. Donata. Taj je muzej prerastao u Arheološki muzej Zadar, te se Smirich smatra njegovim osnivačem i prvim ravnateljem.

Koncept izložbe fotografija Aleksandra Bonačića temelji se fotografskoj reinvenciji i rekreaciji vremena u kojem nastaje zadarska sfinga i kada u vili Attili živi obitelj Smirich. Autor se nadahnuo izvornim fotografijama obitelji koja je prije sto godina ponosno pozirala uz sfingu u svojem vrtu. Vizualnu estetiku fotografija prošlog vremena upotpunio je legendama koje Zadrani vezuju uz neočekivanu pojavu ovog mitskog bića u svom gradu. Uvijek se sumnjalo da je sfinga tek puka dekoracija u prostoru i vjerovalo da se tu krije nešto više.

Za rekreaciju jednog davnog vremena i likovnu interpretaciju legende o sfingi Bonačić je okupio niz zadarskih umjetnika, među kojima je i Mario Padelin, Smirichev praunuk. Za uspješnu realizaciju projekta zaslužne su također Marija Šarić Ban (kostimografija), Maja Milošević (frizure) i Petra Ušalj (bodypaint art). Ostali sudionici snimanja su Anai Bacon, Robin Bacon, Zrinka Brkan Klarin, Ema Burčul, Leo Burčul te zadarski glumci Mia Zara i Alain Marin. Proces priprema za snimanje, svojevrsni uvid 'iza scene' Bonačić prikazuje na ekranu gdje se izmjenjuju fotografije u boji dok je fotografski esej sa rekreiranim prizorima 'sfinginih sjećanja' prikazan crno bijelim fotografijama.

Zadarska sfinga dosada nije zasebno analizirana kao umjetničko djelo, ostala je postrani povijesno-umjetničkog diskursa unatoč tome što kao skulptura predstavlja iznimno kvalitetan i rijedak primjer u svom žanru. Oduvijek se ovoj skulpturi pristupa kao zagonetki, a Bonačić se ovoj praksi priključuje kroz fotografsku refleksiju o sfinginim sjećanjima.

Aleksandar Bonačić aktivno se bavi fotografijom posljednjih dvadesetak godina. Njegova svakodnevna vezanost za ovaj medij rezultirala je mnoštvom samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bonačić je član više umjetničkih udruženja, a posebno zapažene izložbe ostvario je s likovnom udrugom 'Zadart' te foto grupom '5.exe', čiji je pokretač. Izražava se podjednako kroz crno-bijelu i kolor fotografiju, a Zadranima je naročito poznat po vrlo karakterističnom načinu izlaganja u nekonvencionalnim javnim prostorima.

Grad Zadar izložbu priređuje i financira kroz projekt RECOLOR koji se bavi upravo zadarskom sfingom, a podršku organizaciji iskazao je Arheološki muzej Zadar. Zanimljivost ove izložbe je i ta što se postavlja o skoroj 180. obljetnici Smirichevog rođenja (1842. - 2022.),  a postavljena je upravo u crkvi sv. Donata, mjestu gdje je on sam postavio temelje muzejske djelatnosti u Zadru.